STANJE U RUSIJI I RUSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI
Pise: Mladen Oluic iz Moskve
Ovo sto se deÅ¡ava sa progonom vladike Artemija, već se proteklih godina desilo u Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi (RPC). Naime, oslanjajući se već u dužem periodu na državnu vlast, i sledeći njenu politiku na globalnom planu, RPC se poslednjih godina obračunala na nekanonski i anticrkveni način sa dogmatskim protivnicima u svojim redovima. Da podsetim samo da se ni danas tačno ne zna Å¡ta se desilo sa Episkopom Diomidom (predpostavlja se da su ga ruske tajne službe otele i da je kasnije po njihovom diktatu pisao sva ona saopÅ¡tenja), Episkopa Ipolita su penzionisali i doveli na njegovu eparhiju drugog, a njega (pod pretnjom raÅ¡činjenja) stavili u neku vrstu dobrovoljnog pritvora. Nedavno je Sinod RPC-e penzionisao najvećeg živog ruskog starca, arhimandrita Bogoljubskog manastira Petra Kučeru, glavnog protivnika ekumenističke jeresi na prostoru danaÅ¡nje ruske države. Istovremeno se vrÅ¡i mediska priprema ostrela starca Rafaila Berestova, kao buduće kolateralne Å¡tete na putu RPC-a u zagrljaj papistima i ostalim jeretica.
Danas u RPC-u viÅ¡e skoro da i nema otpora ekumenizmu i globalizmu, odnosno po podrumima se priča, ali u javnosti, posle onoga Å¡ta se desilo sa nabrojanim duhovnicima, kao da je otpor potpuno ugaÅ¡en. Danas je ostalo samo malo pravoslavnih, koji se usuđuju da se suprostave klerikalnoj vlasti. Otpor se pruža u Grčkoj, u Gruziji i u Bugarskoj, kao i u nekim manastirima na Svetoj Gori, Sinaju.
Moje miÅ¡ljenje je, da posle dolaska Patrijarha Kirila na čelo RPC-e, (čoveka po svom mentalnom sklopu najsličnijeg Irineju Buloviću), ulazak RPC-a u ekumenističke vode ide veoma glatko, a sve ostalo Å¡to se piÅ¡e po nekim novinama i forumima je plod čiste neinformisanosti ili u najboljem slučaju rezultat lepih želja.